Već sam u rujnu znala da ću za zimske praznike biti u Londonu. Iz mjeseca u mjesec sam pratila što bi se moglo događati sa stand-upom u Londonu pa je na must-visit listu došao i The Comedy Store u Soho četvrti.
The Comedy Store je comedy klub osnovan prije 39 godina i svojevremeno je mijenjao adrese u Londonu, ali kada se jednom smjestio na razmeđu Pickadillyija i Leicestera u Oxendon ulici – svi su shvatili da je to dobitna kombinacija. Soho je ipak četvrt gdje je London najživlji.
4. siječnja sam u Londonu i dolazim u čuveni klub. Silazim stepenicama u crno-crveni interijer na čijim se zidovima u hodniku nalaze fotografije i posteri nastupa legendarnih komičara. Kupujem ulaznicu po studentskoj cijeni: 13 £ iliti 110 HRK. Naviknuta na dosadašnju potrošnju u Londonu, shvatila sam da je to sasvim prosječna cijena upada na bilo koji događaj. Kad se vratim u Hrvatsku, ionaku ću živjet na x-ici pa je period u Londonu nazvan treat-yo’self.
Ulazim u dvoranu poluovalnog oblika, amfiteatarsko-podrumskog stila koja je te večeri bila dupke puna i opravdala je svoj status kultnosti.
Na programu je te večeri bio The Best In Stand Up koji je okupio Petera Whitea (Kanada), Dalisa Chapondu (Malawi/Velika Britanija), Micky P. Kerryija (Velika Britanija), Simona Talbota (Danska), *openspot komičar čijeg se imena ne mogu sjetiti* te Daniela Slossa (Škotska). Večer je vodio jedan od najbrutalnijih MC-a kojeg sam ikad gledala – Jason Cook.
Učinio je cijelu večer još posebnijom zbog toga što je napravio ono što svaki MC treba napraviti tijekom večeri – dobar crowdwork i zavrijediti legitimitet od publike nakon što ih ismije. Cijeli prvi red je izrešet’o, a to nije bilo teško jer su u prvom redu sjedili pijani Ameri, vjeroučitelj i njegova studentica (I kid you not), profesor sociologije i njegova studentica (što je to s profesorima i studenticama u prvom redu?!), tata i kći koja ga mrzi zbog 30 godina mlađe žene…Komedija se, te večeri, sama od sebe izvodila.

Na moje oduševljenje, responzivnost publike na svaku opasku MC-a vezanu uz njih bila je visoka i validirajuća. Svaki izlazak MC-a na pozornicu je bio novo iznenađenje i svaki put bi pokorio i imao publiku na radnoj temperaturi.
Sve ove komičare gledala sam prvi put, osim Daniela Slossa. Večer je otvorio Daliso Chaponda – ekspresivni lik koji radi zanimljive prijelaze između tema kao što su religija i seks u ponoć za novu godinu. Iza njega dolazi Peter White, Kanađanin, s dubokim forama o homofobiji i iskrenoj samosvijesti. Samouvjereno i zasluženo, nalazi se u top 5 coming-up kanadskih komičara. Prvi blok zatvara neočekivano dobar danski komičar Simon Talbot. Definitivno otkriće. Energični act-out i tempirani punchevi odaju koliko je ovaj lik investiran u svoj nastup i ne propušta priliku za dobar improv. Nadam se da ću ga imati prilike opet gledati jer 10 minuta ovog čovjeka je premalo.
Drugi blok otvara lik koji izgleda k’o vanbračni sin Boba Rossa – Micky P. Kerr. Dolazi gore s gitarom i izmamljuje prvi aplauz što mi govori da je miljenik ove publike. Svojim pjesmama malo podsjeća na stil Stephena Lyncha jer kombinira sarkazam i neočekivane improve. Prvi put gledam takvog komičara i svidjelo mi se što sam vidjela.
Potom dolazi Open Spot komičar čijeg se imena ne mogu sjetiti, ali mu je materijal bio poprilično osoban. Govorio je o svojim propalim zarukama i probao nam je prodati prsten. Smijala sam se, ali više od svega sam ga htjela potapšati po leđima i reći – there there.
(Open Spot je način na koji Comedy Store pruža perspektivnim neetabliranim komičarima nastupe na regularnim večerima.)
Došao je dio večeri kojem sam se jako veselila – na pozornicu izlazi Daniel Sloss. Gledala sam ga u listopadu prošle godine prvi puta u Lisinskom (Daniel Sloss u Lisinskom) i shvatila zašto govore da je upravo on jedan od obećavajućih komičara današnjice.
Izlazi gore uz ogromni aplauz i osvrće se na Amere iz prvog reda. Iz provokacije usmjerene njima ulazi u svoju rutinu o nastupima u Americi i forama koje su mu zabranili da ih tamo izvede (koje je on tada, naravno, izveo). Obožavam na koji način Daniel NIKADA ne traži odobravanje publike, pa čak ni onda kada ismijava svoju (preminulu) sestru. U jednoj digresiji, obraća se publici i govori kako osjeti da se dio njih ne želi smijati na to i da je to njihov izbor, ali da nemaju pravo smatrati kako on nema to pravo – ismijavati svoju vlastitu sestru. Iznimno cijenim to kod njega jer beskompromisno izlazi na pozornicu i odlazi s nje staloženo i brutalno odrađenim setom.
Publika u Comedy Store-u je publika za poželjeti. Vibra kluba je vrh, a osoblje i više nego ljubazno. Lik koji prodaje majice je čuo da pričam na nekom slavenskom jeziku pa je mislio da sam Ruskinja. Little did he know. #kurvejanjetinavuco #zrće
Odlična večer uz odlične komičare i hands down najjačeg MC-a kojeg sam vidjela.
Poslije nastupa, dolazimo do Daniela i kroz oduševljenje komentiramo klub i atmosferu. Uspoređujem s dojmovima nakon Lisinskog i sjetimo se onog aftera iz Zagreba. Onaj after na kojem je Daniel u 1 ujutro shvatio da je ostavio laptop u Lisinskom, a u 5 to isto jutro su imali avion za Bugarsku. Okrećemo rundu i Daniel nam priča o svojoj predstojećoj turneji u Americi i gostovanjima koje planira.

Sve što je lijepo kratko traje tako da večer završava kratkim friendly rundanjem u Soho četvrti, a onda slijedi vijanje londonskog tjuba za Hounslow. Sljedeći posjet Londonu planiram u travnju ove godine kada idem gledati Marca Marona u Royal Festival dvoranu jer iskreno…osjetim da me London zove. (odjavna špica uz London Calling od The Clasha)
Do sljedećeg putopisa,
Sara
Facebook Comments