Naslovna / Preporuke / Domaće preporuke / Marina Orsag: Šarena ovca obitelji – Uvod u stand-up

Marina Orsag: Šarena ovca obitelji – Uvod u stand-up

Marina Orsag nikako se ne može smatrati strankinjom našim ljubiteljima komedije. Kao komičarka i poduzetnica, kroz razne iteracije stand-up programa i open-mic-ova izravno je zadužila hrvatsku stand-up scenu i pripomogla formaciji brojnih omiljenih hrvatskih komičara. Za nekoga (Vaš recenzent, op.a.) tko komediju rado konzumira još od presnimljenih kazeti Zločeste djece, Marinin je razvoj jedna filmska priča o borbi protiv ustajale okoline, stvaranju novih vrijednosti u našem javnom prostoru i omogućavanju drugima da na “njenim” daskama sudjeluju u oplemenjivanju vještine u nas. No, koliko god na papiru to zvučalo kao moćan primjer samo-ostvarenja i pozitivne sile na sceni, stvari su na papiru ipak uvijek idealizirane, a surova stvarnost nas često suoči sa svim onim ključnim nijansama koje papir izostavlja.

U neka druga i naivnija vremena, bio bih sklon povjerovati da je problem u publici, koja je na našim prostorima ovakva i onakva, zadrta jer zna se za koga glasaju, homofobna jer se zna gdje su nedjeljom, nedorasla uživanju u vještini i humoru općenito, koja se ne zna smijati ni kada je fora dobra. I Marina sama, nakon svih ovih godina, kao da je i dalje dvije-i-prva (ne znam di sam bio), kao da i sama publiku krajičkom oka smatra nedoraslom, i dalje započinje svoj nastup meni sada već polu-ironično legendarnim “sad ćemo napraviti mali test, koliko vas zna što je stand-up, pljesnite?”

Ali, nešto u toj slici ne štima, kako sam izvagao s godinama. Nismo mi Švabe (ma koliko pokušavali), sve-po-pravilima i samo-lišeni humora. Naš je narod po prirodi veseo kroz svoje povijesne nesreće (kako je često slučaj s narodima), narod pijanih loli i klapaša, narod kojem je humor prirodni obrambeni mehanizam. Ne, ne fali našima humora. Dokazuje to Naše malo misto, Tko pjeva zlo ne misli, Kako je počeo rat na mom otoku, dokazuju to Zločesta djeca, Normalnofobija, Gitak TV, pa sve do današnjih generacija, News Bar, pa i današnji komičari koje neću nabrajati u ovoj recenziji. Možda se forma mijenja i evoluira kroz više ili manje depresivna desetljeća, ali humor je konstanta.

Sliku “nepovoljne publike” dodatno rasklimava stvarnost sa kakvom sam se u utorak, 20.03.2018., susreo u polupopunjenom Studiju smijeha. Publika mahom u 20-ima, neopterećena glupostima i željna dobrog show-a, cijelim je Marininim nastupom disala za fore, bez ijednog heckler-a (s vrijednim izuzetkom). U nekoliko je navrata Marina tijekom show-a zaista ovladala publikom i stvorila dobre lance smijeha, ali bilo što manje od toga za nekoga s njenim stažem bilo bi fail.

Samu vještinu Marina je izbrusila na zavidnu razinu, no svejedno joj ponekad promakne sitan faux pas, loš potez ili delivery koji ostavi publiku u nekom mjestu između, gdje flow stane, a nema smijeha da ga pogura naprijed. Npr. pri samom početku, gdje joj je jedan od prvih komentara (na stage-u!) kako “mora sama sebi zagrijavati publiku” (jer nije imala pred-komičara). Na sreću, Marina, poučena dugogodišnjim iskustvom, odmah nastavlja dalje s flow-om fori i publika brzo zaboravlja.

Zanimljiva situacija u kojoj se na tren činilo da su joj se “uzde otrgnule” bio je trenutak u kojem Marina tijekom prepričavanja jedne fore tek usput spomene “e, da bar sad imam dobrovoljca” (na kojem bi demonstrirala punch-line), na što neka djevojka iz publike skače s polu-heckle-om “evo ja ću!”. Ova reakcija iz dotad potpuno pitome publike vidno je izbacila komičarku iz takta prepričavanja, ali brzo se snašla iz početne zbunjenosti i pozvala “hecklericu” na stage i uspješno s njom dovršila punch-line, no flow je već bio poremećen, a time i smijeh publike manji – prethodna situacija s heckle-om izazvala je više smijeha i aplauz.

Materijal od kojeg je sazdala ovaj svoj show, kako i ime implicira, bavi se dvjema temama bliskima Marini osobno – obiteljskim životom same komičarke i LGBT tematikom. Prvi blok o vlastitoj obitelji zaista je interesantna ljudska priča propalih obitelji i neočekivanih obrata, no kako vrijeme odmiče, postaje sve jasnije da se ne radi o priči s glavom i repom (kakve su priče često na papiru), već sve više priča postaje kupus raznih impresija i anegdoti vezanih za članove obitelji (kakve su priče često u stvarnosti). Pokoji dobar punch održava cijeli blok interesantnim, makar već nakon 15ak minuta više ne postoji nit vodilja (osim – obitelji).

S drugim blokom, Marina se upušta u tematiku bivanja LGBT osobom u Hrvatskoj. Kao i u prvom bloku, brzo se ispostavlja da je jedina nit poveznica brojnih anegdoti – LGBT tematika. Nažalost, iako sam na Marininom nastupu zadnji put bio prije 5+ godina, u ovom bloku dobar dio materijala prepoznajem kao reciklirane fore iz nekih starih nastupa. Da li se radi o tek pokojoj fori, ili je i veći dio show-a recikliran, ne znam reći. Bez obzira, i u ovom bloku komičarka dobro barata publikom i efektno završava show.

Shvaćam da komičarka za svoj one-woman show poželi reciklirati stari materijal za koji je sigurna da “radi”. No, problem je u tome što je u današnje doba reciklirati materijal loš potez za komičara. Pokazuje manjak mašte ili interesa da se napreduje u vještini. Sve su fore i punch-evi općenito samo manifestacija unutarnjeg smisla za humor, tako da je “čuvati” određenu foru ravno tome da glazbenik s tri hit pjesme odustane od skladanja novih pjesama i nastavi izvoditi samo svoje uspješnice.

Kažem, shvaćam. Ali se ne slažem. Marina bi trebala usvojiti etiku brojnih komičara kojima se može smatrati na neki način mentoricom, i periodično (svakih 6 mjeseci? Godinu dana?) potpuno umiroviti stari materijal, tjerajući se istovremeno na napredak u vještiniSve u svemu, bila je ovo predstava lakog (površinskog) humora, bez značajnijih iznenađenja, bez jakih callback-ova i bez niti vodilje koja vodi priču naprijed. Sasvim sigurno nije bila loša – kao što je i komičarki naklonjena publika pokazivala tijekom cijelog show-a. No, nažalost, nije ni tip stand-up-a kakav bih preporučio prijatelju da pogleda.

Palac gore: Iskusno vladanje stage-om.

Palac dolje: Površinski humor, slaba nit vodilja, reciklaža starog materijala.

Preporuka: Svakome kome je stand-up nov pojam, ili ga baš interesira tematika (sje*ane obitelji i LGBT)

Facebook Comments

About Zoran Đuričić

Zoran Đuričić
Nastao '86. greškom, ali pretvorio to u foru da ispadne smiješno. Preškolovan za vlastite potrebe, nedovoljno za vlastite porive. Voli stand-up jer ljudi govore smiješne stvari i onda se smije. Voli pisati jer onda riječi i rečenice.

Pogledajte

GO WEST: BY PEDJA BAJOVIĆ

7 nastupa, u 6 dana, u 5 zemalja… Kad ja pođoh na turnEU… Zašto se …