Naslovna / Preporuke / Domaće preporuke / Ivan Šarić – repriza reprize bez originalnosti

Ivan Šarić – repriza reprize bez originalnosti

Lokacija je koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog. Prva domaća “žrtva” je Ivan Šarić, Zadranin s adresom u Zagrebu, a ujedno i najpopularniji stand-up komičar. Jednako tako i osoba koju najviše ljudi ne podnosi. Neki će reći i s opravdanjem, barem kad se priča s osobama koje u casual stilu prate domaću scenu. No krenimo mi s ozbiljnijim stvarima, a ostalo pustimo drugima.

Cijena karte, sada, kao i ostala četiri puta je enormno visoka. Za cijenu od 120 kuna po osobi, i manje ako je early bird akcija, možete pogledati genijalnog Daniela Slossa, jednu od bez imalo lažne skromnosti, budućih legendi ove umjetnosti. I to isto ćete pogledati u četiri puta manjoj dvorani. I, pod uvjetom da znate engleski jezik – nećete požaliti ni sekunde. On dolazi iz Škotske, Ivan dolazi iz – tehnički iz Zadra, no zaista tek par desetaka kuna udaljenosti Uberom. I ne, ovo nije kritika na cijenu karte – ovo je kritika na ono što u toj cijeni trebate, morate i zaslužujete dobiti. U ovom slučaju to je apsolutno ispod očekivanja. I to je stavka koja se ponavlja. Iskreno, nisam to osjetio nigdje nego u dva slučaja, kod Ivana Šarića i kod Pabla Francisca, kojeg je gle za čudo, otvarao sam Šarić. Pattern je više nego očit. Legalan, ali u biti teško da je moralan uspoređujući s činjenicom da je Eddie Izzard imao karte već od 100 kuna pa na više. Mjeriti Izzarda i Šarića bilo čime, a kamoli kvalitetom uloženog i dobivenog je nepojmljivo svakoj osobi koja imalo zna nešto o ovom “sportu”.

Ako zanemarimo karte pa se okrenemo publici dolazimo do zanimljive činjenice. Publika, iako vrlo respondibilana i prisvjesna, je u drugu ruku preopuštena i netipična pa ćete s obzirom gdje sjedite vrlo lako imati vizualne smetnje neprestanih silueta koje ulaze ili napuštaju dvoranu. Pomalo dekoncentrirajuće za gledatelja, no na Šarićev nastup nije utjecalo u nekoj mjeri, barem ne s dojmljive strane. Ono što je boljka mnogim komičarima, on je uspio iznivelirati i odraditi koncentrirano. Bonus bod za Ivana.

No – tu dolazimo do (prvih) većih problema. Kritički gledano Šarić je odlično uvježbao nastup, kako i ne bi kad veliku većinu njega izvodi godinama i godinama, uz vrlo malo izmjena. Uz pokoju foru koju je najavio kao da se radi o potpuno novoj predstavi, ovo je u biti repriza zadnjih nekoliko godina Šarićevog nastupanja po cijeloj Hrvatskoj. Vrlo važno, u životu komičara barem, je da je inovativan, neprestano da napreduje i piše novi materijal. Kod Šarića ne postoji ni jedno. Star materijal, krajnje upitna originalnost istoga kojeg izvodi i nikakve inovacije. Vrlo je i izraženo žicanje “lajkova” pa su priče o Korani kao setup za neke vrlo jeftine fore koje se baziraju na već stotinama načina obrađenim pričama o muško ženskim odnosima. Zastarjelo i dosadno, da budem iskren. Ovo jedino može biti zanimljivo osobama koje ga prvi put vide, kao i stand-up nastup općenito.

Ipak, nije sve tako crno. Kao vjerojatno najpopularniji komičar, on dobro vlada situacijom i već spomenuta uvježbanost tu je izrazito vidljiva, što je u nekim pričama vrlo veliki plus, no isto tako ostavlja i dojam bahatosti, pogotovo u pauzama i prelasku na nove priče, osobito dok okreće publici leđa “tražeći spas” u pokojem gutljaju vode. Da se razumijemo, uz pljesak, pauza od nastupa uz naizgled ogromnu žeđ je standardno ponašanje komičara na pozornici no u životu nisam vidio niti čuo da je netko toliko podcijenio publiku, i bez obzira na veliku pozornicu, vodu držao tako da se potpuno okreće od nje. Na kraju krajeva on nije jedini komičar koji je nastupao u Velikoj dvorani, no zanimljivo da se samo njemu to dogodilo. Mali detalj, ali iznimno iritantan. I onda dolazimo do najvećeg iritanta od svih. Njegove tehnike i lažne ljutnje. Ivan je osoba koja voli materijal katalizirati putem psovki, koje sigurno nisu uvijek najbolje izabrane i vrlo često ne stoje uz to što priča, i putem act-outa koji je vrlo često, doduše ovaj puta manje nego inače, ali svejedno predramatiziran. Dreka na stejđu može biti genijalan način dočaravanja situacije, ali Ivan nije Jefferies niti Burr i njegov act-out jednostavno – ne ostavlja dojam osobe koju njegova fizionomija ostavlja. Osobno nikad ne bih povjerovao u to što on priča jer je potpuno neuvjerljiv. Ne vjeruješ Šeksu kad kaže da ne pije. Ne glumiš frajera ako izgledaš kao čupavi David Beckham. Jednostavno izgled i ponašanje su dvije vrlo bliske stvari koje kod njega ne funkcioniraju kao jednina, a trebali bi.

Improvizacijski gledano, i tu je bilo sitnih propusta, no općenito ostavlja dojam podnošljivosti. Nije vrh kakav se očekuje, no nije niti potpuni fail. U suradnji s publikom to je zadovoljavajuć segment. Ponajviše zbog publike, no i njega se pita ponešto.

Pa kome će se svidjeti nastup? Puno ljudi, vrlo vjerojatno, kao i velikoj većini ljudi u dvorani. Iako tehnički dosta loše odrađen nastup, i iako nećeš znati koji nastup očekuješ pošto Šarić svoje nastupe i turneje ne imenuje, iz gore spomenutog razloga – ne postoji ih više, ako si se tek letimično zagrijao za stand-up i razmišljaš koga pogledati, a voliš u principu corny tip fore, ovo možda i je dobar prvi nastup za tebe. Ako pak voliš bilo inteligentniji humor ili si pogledao bilo koji strani specijal i sada imaš visoka očekivanja, onda zaobilazi Šarića u velikom luku. Barem dok ne napravi novu izvedbu, onda možda bude bolja, za sada pak, ima puno kvalitetnijih komičara, kako kod nas tako i onih koji dolaze nastupati do ovih prostora. I to za istu ili nekad čak i tri puta manju cijenu ulaznice.

 

Palac gore: U principu nema ga, možda opći odnos publike spram komičara

Palac dolje: Manjak originalnosti, loš actout, već viđeno, manjak poštovanja prema publici

Preporuka: Eventualno onima koji tek počinju pratiti scenu i ljubiteljima light komedije

  • Kvaliteta materijala i orginalnost
  • Improvizacija i povezanost s publikom
  • Kvaliteta izvedbe
  • Opći dojam
2.7

Facebook Comments

About Hrvoje Gašparević

Hrvoje Gašparević
Dobitnik je jedne prve nagrade za kratku priču ali i nekoliko pozitivnih ocjena iz zadaćnica tokom svog skromnog školovanja. U životne uspjehe, uz navedeno, ubraja i retweet Rickya Gervaisa - dva puta(!), upoznavanje s Jim Jefferiesom i onaj jedan dan kad je stvarno, hešteg majkemi, otišao na kavu i nije se napio. Stand-up prati od početka milenija i iako nereligiozan nekolicinu komičara smatra hodajućim božanstvima. Živući uzor: Jim Jefferies. R.I.P. uzor: George Carlin. Obožava: komediju Bo Burnhama i Mitch Hedberga.

Pogledajte

Pedja Bajović: Stari lisac domaće scene

    Kao i većina pionira naše comedy scene, Pedja je prestao nastupe brojati u …

X