Naslovna / Preporuke / Chris Rock: Tamborine – Ispod očekivanja za jednu legendu

Chris Rock: Tamborine – Ispod očekivanja za jednu legendu

FOTO: Netflix

 

Nije isto. Nije isto ocjenjivati jednu comedy legendu, lika koji je dobio 20 milijuna dolara po snimljenom nastupu, i nekoga tko je nakon 5-6-7-8 godina dogurao do svog prvog specijala. Osnovna pravila su ista, no greška koju napravi osoba nakon 30 godina karijere, i ona nakon 5, nema istu težinu.

 

Chris Rock je jedan od njih koji je zgriješio. Njegov novi specijal, Tamborine, dugo je očekivan na svjetskoj sceni. I dok, ruku na srce, umjetnička sloboda ne diktira da on zaista mora biti urnebesno smiješan, kao što to ovaj zasigurno i nije, već može imati bazu na poanti, storytellingu s osjećajem, svojevrsnom rantu spram života, neka pravila “struke” se ipak moraju poštivati.

 

Urnebesna je poplava recenzija po internetu, bazirana na tome kako izbjegnuti kritiku, a i usput kako pohvaliti legendu i ne zamjeriti se čitateljima. Jednako tako, urnebesna je poplava i comedy zvijezda koje masovno preporučuju Rocka po društvenim mrežama, bez pokrića, i samo temeljem njegovog prijašnjeg (i opravdanog, da budemo iskreni) statusa mega zvijezde. Subjektivnost je kurva, vidjelo se to kad nitko, bez rezerve, nije se odrekao Louis C.K.-a nakon skandala, jer ipak – to je Louis, svjetska mega zvijezda. Ne ulazim u to, treba li ili ne, ali neki mlađi komičari, razapinjani su zbog puno manjih grijeha. Neki mlađi komičari, nisu hvaljeni iako su nemjerljivo kvalitetniji materijal izbacili nego što je to sada učinio Rock.

No, krenimo mi s recenzijom.

Već na samom uvodu vidi se da nešto nedostaje. Nedostaje one čuvene, Chris Rock energije na pozornici. Doduše, nastup je kud i kamo osobniji i ozbiljniji nego ikad prije, pa to ne možemo pripisati lošem izboru, ili nečem drugom, već samo opisati kao notu nostalgije spram staroga Rocka. No, ubrzo počinju problemi. Od očekivanog – na rasi baziranog humora na početku, kroz koji prolazi solidno, ili čak vrlo dobro, mi se ubrzo opraštamo i ulazimo u još “dublje” sfere. Nakon samo dvadeset minuta specijala – apsolutno katastrofalan izbor opisa, deliveryija, i pretjerivanja. Govorim o segmentu gdje spominje Mark Zuckerberga. Naime, premisa je poprilično čudna, ali izvediva. No delivery, od osobe koja je sami vrh svjetske komedije – je sramotan. I sve otkrivaju lica u publici. Samo letimični pogled na prvi red govori više nego što ja mogu opisati u dvije kartice teksta.

Screenshot Netflix

Da ne ulazim u detalje koji bi mogli biti spoiler na većoj bazi, secirat ću samo taj dio. Apsolutno očajan način opisivanja, pretjerivanja i krajnje ne-smiješan, bez imalo subjektivnosti u ovome, kulminira, donekle barem, forom da je Zuckerberg izmislio Facebook nakon što su ga udarili knjigom u glavu. Ozbiljno? Zar je to ozbiljno dio materijala kojeg itko može opravdati, zar je to dio materijala osobe koja će, nakon što se muzej završi, biti dio standardne postave Comedy hall of fame muzeja? Često razapinjemo ljude koji se bave komedijom iz gušta, uz posao i preživljavanje, a opraštamo ovakve greške ljudima iza kojih stoji cijela mašinerija. To je nedopustivo. Ovo je minus koji ruši cijelu ocjenu, i nije jedini.

 

Ubrzo, kroz materijal Rock dokazuje da ovo nije njegov najbolji dio karijere i da je, očito, deset godina pauze ostavilo traga na njemu. U nekoliko slučajeva punchline ostaje neprimijećen publici, propada kroz pod i ostaje tamo. No, ono što je zabrinjavajuće, je podcjenjivanje publike i nepripremljenost, pa u dva različita slučaja Rock radi grešku u koracima i zabrlja foru. Nisu to kardinalne greške koje će svatko primijetiti, no, kako rekosmo, top komičar mora dostaviti top kvalitetu, sve manje od toga je porazno i ponižavajuće. I za njega i za publiku.

 

Također, u nekoliko trenutaka predvidljivost materijala i onoga što slijedi vrlo je izražena i odaje dojam da nije uloženo dovoljno truda u njega. Što je vrlo vjerojatno istina, do određene mjere. Uz to, postoji i seksualni segment gdje ostaje dojam da je više mješavina ranta i nezadovoljstva sobom, ispušni ventil za život, nego dio stand-up akta. Na to, mogu samo reći, pomalo subjektivno, da mu ne stoji dobro kao što mu stoji kritika društva prije 15 godina, no dopuštam da je to dio kreativne slobode i onoga što je njegov cilj u ovome specijalu.

 

Kraj specijala također nije posebno spektakularan. Iako nije niti loš, daleko od toga. Postoji nepisano pravilo, da se nastup otvara drugom najboljom a zatvara najboljom forom. To, na razini koja je on, nije toliko često, i nije pravilo kao u nižim rangovima, no svejedno ostavlja dojam da Rock zapravo nema najbolji dio materijala. Doduše, materijal, kako specijal odmiče, ide na bolje. Postepeno i polagano, kao da se “ufurava” u njega i dolazi do vrlo solidne priče. Ipak, jednostavno ostavlja dojam da je sve to tu negdje, blend jednolikosti, što možda možemo, opet, povezati sa nostalgijom spram njegove energije na pozornici, kakvu je nekada imao.

 

Ipak, nije apsolutno sve tako crno, ima dijelova gdje njegov talent dolazi do izražaja, gdje je tajming savršen i gdje su segmenti gotovo genijalno odrađeni. No sve to zajedno ostaje u sjeni onoga što se čini kao isforsirani specijal za veliku količinu novaca kako bi se osigurala ugovorna obaveza.

 

Važno je i napomenuti da Tamborine nije negledljiv, no tek je solidan specijal koji ne ispunjava očekivanja. Trenutno, posebno na Netflixu, postoje specijali puno manje poznatih komičara, kojima ćete se smijati od srca. Nažalost.

 

Palac gore: Povremeni bljesak genijalnosti iz prošlosti, iznimno dobra režija Bo Burnhama

 

Palac dolje: Nedostaje onaj “wow” efekt, ona doza ekstremne humorističnosti na koju smo od njega navikli gledati

 

Preporuka: Možemo preporučiti zaista svima, on jest istinska legenda, i specijal bi svatko trebao pogledati, no bez prevelikih očekivanja jer je razočaranje njime tada veće. No za upotpuniti dan – svakako.

 

Facebook Comments

About Hrvoje Gašparević

Hrvoje Gašparević
Dobitnik je jedne prve nagrade za kratku priču ali i nekoliko pozitivnih ocjena iz zadaćnica tokom svog skromnog školovanja. U životne uspjehe, uz navedeno, ubraja i retweet Rickya Gervaisa - dva puta(!), upoznavanje s Jim Jefferiesom i onaj jedan dan kad je stvarno, hešteg majkemi, otišao na kavu i nije se napio. Stand-up prati od početka milenija i iako nereligiozan nekolicinu komičara smatra hodajućim božanstvima. Živući uzor: Jim Jefferies. R.I.P. uzor: George Carlin. Obožava: komediju Bo Burnhama i Mitch Hedberga.

Pogledajte

Znamo što ćete raditi ovog ljeta – 7 specijala koje (vjerojatno?) niste pogledali

  Lito ide, mala, a mi smo vam pripremili 7 ovogodišnjih, manje poznatih stand-up specijala …