Naslovna / Intervjui / Intervju – Tomislav Primorac: “Ipak, nečija komedija je ogledalo nečijih misli i pogleda na svijet.”

Intervju – Tomislav Primorac: “Ipak, nečija komedija je ogledalo nečijih misli i pogleda na svijet.”

FOTO: Lea Jurčić/FB

Tomislav Primorac. Rezident Komičar splitskog dijela Studija Smijeha i uskoro doktor znanosti. Publiku nasmijava već četiri godine, a uoči  premijere njegovog prvog one man showa odlučili smo ga ugnjavit s nekoliko pitanja. U nastavku pročitajte što nam ovaj dalmatinski komičar otkriva o premijeri svog prvog one-man showa Ja sam ti takav. 

***********************************************************************

Prošlo je 4 godine otkad si prvi put uzeo mikrofon i odradio svojih prvih 7 openmajkovskih minuta, a sada radiš svoj one-man show pod imenom “Ja sam ti takav”. Koliko dugo ti je trebalo da sav materijal složiš u jednu predstavu i kada si ga krenio pisati?

 Tomislav: Pa materijal je nastajao upravo u te 4 godine nastupanja. Istina je da sam one man show trebao napraviti već prošle godine, ali se nažalost nisam stigao ranije posvetiti pripremama, što zbog posla, što zbog građenja scene u Splitu. Sve to potroši dosta vremena i energije, pa se ne stigneš toliko skoncentrirati na svoj razvoj. Tako da sada već imam višak materijala, pa mi je teško odabrati što ide, a što ne u one man show. Nadam se da je ipak riječ o slatkim brigama i da to samo znači da u skorom roku dolazi i part II.


Zašto se zove “Ja sam ti takav” ?

Tomislav: Ja sam ti takav je dio mog materijala. Pričam o ljudima koji ti objašnjavaju kakvi su oni tebi. Smatram to dobrom reprezentacijom tema o kojima se bavim, a usput je i dobra rečenica za predstaviti se kroz one man show – Ja sam ti takav. Ipak, nečija komedija je ogledalo nečijih misli i pogleda na svijet. Nadam se da će publika doći vidjeti kakav sam ja to njima.

FOTO: Nikola Radovani

 

Rekao si mi jednom prilikom kako si počeo pisati stand-up materijal davno prije nego što si ga počeo izvoditi. Jesu li te fore izrasle u rutine koje i danas izvodiš, ili zbog odmaka vremena imaš feeling da to više nije ta osoba koja je pisala materijal i u potpunosti ih izbacio iz opticaja? Želiš li dio takvog materijala ipak nekako ubaciti u svoj one man show? Ili seciraš dio materijala koje ostavljaš za tematske predstave u kojima sudjeluješ u Studiju Smijeha?

Tomislav: Sanjao sam o stand-up komediji prije nego sam znao da ću imati igdje priliku nastupati, pa sam nekako bez puno razmišljanja o motivu, samo počeo pisati materijal. Tako je to valjda kad nešto voliš. Velik komad tog materijala ostao je na razini asocijacija i nedorečenih baza, ali onaj kvalitetni komad se izrodio u prve bitove, koje izvodim i dan danas, nadograđene naravno. Ima i materijala s početka koji ne izvodim više jer nije pronašao svoj dio u rutini, ali se nadam da će i on sjesti negdje. Makar se nešto čini blesavo, nikad ne znaš kako to možeš izokrenuti i staviti ponovno u funkciju. Nedavno smo u Splitu za otvaranje sezone imali “Prve baze”, dakle materijale s kojim smo prvi put nastupali. Bilo je interesantno vratiti se na to i pokušati opet. Za neke stvari sam shvatio da su dobre i da zaslužuju naći mjesto negdje u rutini.


Splitska publika VS. zagrebačka publika. U Splitu si doma, ali Zagreb je publika pred kojom si imao svoj prvi nastup. Možeš li usporediti te dvije publike? Prođeš li nekad bolje pred jednom nego drugom? O čemu to ovisi?

Tomislav: Oduvijek govorim da publika više ovisi o klubu u kojem nastupaš nego o gradu. Nekad ni to, nekad samo o večeri. Nepredvidiva je to znanost. Naravno, u samom startu splitska publika nije bila laka. Nisu na to naviknuli i bilo im je novo i nejasno. U tim trenutcima govorio sam uvijek “Blago purgerima, imaju publiku koja zna što je stand up”. Tri najteža nastupa u životu imao sam upravo u Splitu, u samim početcima. Međutim, kako smo počeli graditi scenu, naišli smo na odobravanje i praćenje jednog odanog dijela ljudi i definitivno su mi najbolje večeri održane na našim otvorenim mikrofonima u Ghetto klubu. Nažalost, skeptičan sam prema tome da ću nešto takvo ikad opet igdje doživjeti.

FOTO: Nikola Radovani


Osjetiš li nekad zamor pisanja o nekoj temi znajući da si je nekako već obradio ili se veseliš i izazovno ti je razraditi novi pristup? Osjetiš li pritisak kao komičar da svoju duhovitost prikažeš kroz raz
ličite pristupe u obradi jedne teme?

Tomislav: Volim često pisati o jeziku, izrazima koje koristimo i nekim suptilnim momentima u ljudskoj komunikaciji. Nikad mi to neće dosaditi. Jedino se nadam da ljudima neće bit zamorno slušati o tome. Izbjegavam pisat o aktualnostima i politici, iako ljudi to ponekad očekuju. Toga mi je već preko glave. Taj humor sveo se na banalno referenciranje i na satiru koja nema poantu i ne sadrži pravu kritiku. Zato na stand-up gledam kao na nešto gdje ljudima možemo omogućiti da pobjegnu od tema koje nam se nameću u javnom životu i opuste se uz lepršavi i životni humor. Na kraju krajeva, veća je kvaliteta humora koji je bezvremenski nego neki koji je trenutno u modi.


Opiši svoj stil komedije u 3 riječi.

Tomislav: Nadam se da neću zvučati prepotentno opisujući sam sebe. Reći ću ono što sam čuo da i drugi ljudi kažu za mene. Analizatorski, opservatorski, životno.

FOTO: Nikola Radovani


S čijom komedijom bi htio da uspoređuju tvoj stil?

Tomislav: Iskreno, nemam neke konkretne uzore, niti stremim tome. Osjećam tu i tamo utjecaje drugih komičara, naravno. Osjećam i veliko poštovanje prema određenima, iako ne mislim da moj stil podsjeća na njihov. Neki kolege me uspoređuju sa Seinfeldom, budući da dijelimo taj opservatorski moment, makar njega nisam nikad štovao k’o neke druge. U samom startu htio sam biti kao George Carlin, ali sam s vremenom odustao od ozbiljnijih tema, jer publika nikad nije reagirala na to kao na opušteniju tematiku. Mislim da i danas nalazim sličnosti s njim u analizi jezika i ozbiljnom pristupu prema blesavim i nebitnim stvarima. Ne bi imao ništa protiv da me se uspoređuje sa karakterom Bill Hicka, apsurdnošću Eddija Izzarda, energijom Richarda Pryora i pronicljivošću Louis C.K.-a.


U Splitu redovno održavate večeri otvorenog mikrofona i večeri novog teksta “Nove baze”, kako ti je gledati openmajkovce kad zbrajaju svojih prvih 5 dobrih minuta? Ulijećeš li sa savjetima? Nadmaše li oni tvoja očekivanja?

Tomislav: Super mi ih je gledati. Dobra smo ekipa i kvalitetan radni kolektiv te sudjelujemo jedni drugima u životima na taj način. Pratio sam rast svakoga od njih. Ne bih rekao da me iznenade, jer bi to značilo da nisam očekivao da će biti dobri. Znaju me kvalitetno nasmijati i oduševiti. Drago mi je vidjeti da me cijene k’o iskusnijeg kolegu, pa im ulijećem sa savjetima. Ne samo ja, nego i ostali rezidenti. Naravno, ulijeću i oni meni ako imaju što reći. Tu klimu zdrave razmjene mišljenja razvili smo od samog starta i to je nešto na što sam jako ponosan.


Izvodiš novih 15 minuta svaki mjesec na “Novim bazama” s ostalim splitskim kolegama. Koja su ti razmišljanja prije izlaska na pozornicu s novim tekstom? Kada znaš da si ispunio svoja očekivanja s novim tekstom?

Tomislav: Ne bojim se hoće li proći. Sad već imam nekog iskustva da mogu otprilike procijeniti što će valjati, što ne. Može biti teško, može biti ispodprosječno i blago razočaravajuće, ali mislim da to prolaze svi komičari. A lako je znati kad si ispunio očekivanja. Publika to da do znanja. I ostali komičari jedni drugima. Naravno, unatoč svemu, uvijek me trema. Ta nervoza nikako da nestane. Doduše, često smo prije samih nastupa u organizacijskim obavezama, pa te to smete i ne stigneš postići neki zen. Tako da prije nastupa nerijetko razmišljam o tome tko će gdje sjediti, koliko će biti ljudi, kako da moji prijatelji ne ostanu bez mjesta iako kasne, gdje je mikrofon, zašto sad ne radi ovaj zvučnik i ko će nastupat koji po redu? Bio bih jako zahvalan kad bi netko drugi obavljao sve ove glupe poslove umjesto nas, a da nas čeka samo izlazak na stage.

FOTO: Nikola Radovani


Osim što si komičar, predaješ atomsku i molekularnu fiziku kao asistent na fakultetu i uskoro ćeš biti doktor znanosti, ujedno i komičar s najvećom obrazovnom titulom u RH. Iscrpljuje li ti taj posao neki dio kreativnosti koju potencijalno možeš iskorititi u pisanju komedije? Kako balansiraš to sve?

Tomislav: Kreativnosti nikako. Vremena sigurno. Što se tiče kreativnosti, vjerujem da mi je znanstvena obrazovna pozadina upravo omogućila da razvijem dio analitičke maštovitosti u pristupanju prema stvarnosti, iz kojeg stajališta često polazim u humoru. Nekad se našalim da idem na doktorat samo kako bi se mogao hvaliti da sam najobrazovaniji komičar u Hrvatskoj. Ako već ne uspijem biti najbolji. Kako usklađujem? Teško. Nemam puno slobodnog vremena. Da imam, već bi bio napravio one man show.


Gdje se sve može pogledati tvoj one-man show do kraja sezone?

Tomislav: Čekam prvu izvedbu 13. travnja u splitskog Ghetta, pa ću tek onda krenuti razmišljati dalje. Svakako, idući korak je u zagrebačkom Studiju Smijeha. Tek nakon nekog broja izvedbi, kad to postane kvalitetno uigrano, izlazim iz te svoje dvije comfort zone.

Facebook Comments

About Sara Smojver

Sara Smojver
Rođena ‘94. u Osijeku. Studira u Zagrebu. Prvi nastup imala je 22.3.2016. u Vinylu (Zagreb) i otada broji nastupe diljem Hrvatske i jedan u Srbiji. Voljela bi da joj poslije nastupa priđe Dubravko Ivaniš koji se nije nasmijao ni na jednu foru i da joj kaže sa straight fejsom: “Sviđa mi se ona fora sa Srbima.” te da se okrene i ode. Intenzivnije prati stand-up otkad je vidjela rutinu Georgea Carlina o religiji u 2. razredu srednje, a prvi stand-up kojeg je gledala bio je Eddie Izzard. Organizira mrežu večeri otvorenih mikrofona u Zagrebu (lipanj 2017. - sada) i voli gin-tonic. I Rafaello. I Arctic Monkeyse. :)

Pogledajte

Gledali smo: Kaos i Kosmos – Potpuno drugačiji od ostalih

Kaos i Kosmos nova je tematska predstava u produkciji Studija Smijeha. Neuobičajenog imena, i neuobičajenog …