Naslovna / Kolumne / Ženska komičarka? Nemoj me za***avat.

Ženska komičarka? Nemoj me za***avat.

Žena koja se bavi komedijom me ne vrijeđa, ali me unazađuje. Ja, kao gledatelj, imam problem s tim. Vidim ju kao stroj koji donosi djecu na svijet.
Jerry Lewis, 2000. godine

 

Naslov kolumne namjerno počinje pleonazmom i nerijetka je rečenica koju čujem. Nećemo se pretvarati. Svima nam je evidentan omjer komičara i komičarki – kako na domaćoj, tako i na svjetskoj stand-up sceni. Nađi se u bekstejdžu random birtije ili comedy kluba gdje je u tijeku stand-up večer i najbolji omjer prisutnih muških u odnosu na ženske je 3:1.

Zašto? Misle li žene da nisu dovoljno smiješne? Misle li svi ostali da nisu dovoljno smiješne pa se zbog toga odlučuju ne biti smiješne? Igra li ovdje presudnu ulogu to što je humor, evolucijski, muško oruđe za eventualnu kopulaciju?

Ukratko.
Žene su smiješne.
Muškarci su smiješni.
Humor nema spol, a rodno uvjetovani humor je odraz predrasuda o ženama i ulogama koje trebaju ispunjavati. Komparativi i superlativi su već pitanje ukusa, a ovdje ne pričamo o ukusima, već o stavovima prema ženama u komediji i slojevitosti njihove pojave u ovom, takoreći, dominantno muškom poslu. Žene nasmijavaju i uspijevaju, i ako za to dokaz nisu Joan Rivers, Sarah Silverman, Tina Fay, Beth Stelling i mnoge druge čini se da je Lewisov stav poprilično zaživio. To nije poražavajuće za žene u stand-up komediji. To je poražavajuće za sve koji tako misle o njima u bilo kojem drugom poslu, uključujući i stand-up komediju. Vrlo lako je za pretpostaviti da, upravo zbog toga što je humor muško oruđe, pojava smiješne žene s mikrofonom na stejdžu može zastražiti mnoge, a pogotovo muškarce.

Kad kažem muško oruđe, referiram se na slavni Hitchensov esej iz 2007. godine gdje postulira kako žene nisu smiješne i da muškarcima životnim zadatakom postaje impresionirati ženu svojim humorom, ukoliko ju planira osvojiti te da je ženama nepotrebno korespondirati humorom da bi privukle pažnju, ergo ekvivalent humora kod muškaraca jest ljepota kod žena. To ne bi trebalo značiti odsustvo ili deficit humora kod žena, pogotovo jer je takvo stajalište rodno uvjetovano premisom da žene ne mogu biti smiješne jer ne moraju.

Kako bi Tina Fay rekla:

Ne sviđa mi se kineska hrana, ali ne pišem članke u kojima pokušavam dokazati da ona ne postoji.
(reakcija na niz Lewisovih i Hitchensovih izjava o humoru žena) 

Muškarci su često zastrašeni komičarkama, jer kada ona uzme mikrofon i razvali 20minutni set, ima veći ku*ac od svih frajera u toj prostoriji zajedno. Kao i sve ostale vrste, i muškarci na nepoznato i neočekivano reagiraju strahom, a logična i lančana reakcija je mržnja i omalovažavanje. Ne mora biti eksplicitno i često ni neće biti, ali pridavanje empirijske vrijednosti vlastitom mišljenju je prečesta pojava i postiže uvažavanje do mizogine razine.

Na pitanje postoje li danas mizogini muškarci u svijetu komedije, prema svemu sudeći, glupo je to ne očekivati.
Postoje li mizogine žene u svijetu komedije? Da, a to je samo žalosno.

Neću kolumnu pretvoriti u femi-nazi mi žene isto možemo i želimo i trebamo biti yadda yadda yadda, ali je bitno je istaknuti da to utječe na uspjeh žena u stand-up komediji. Kada se izolira pisanje materijala, broj nastupa i sveukupni rad na kvaliteti, ostaju utjecaji koji nisu pod našom kontrolom.

 

Humor je beskonačan. Jedino je ograničen svojom efektivnošću da uzrokuje smijeh.
Greg Wilson

Nisu svi jednako smiješni, ali u 21. stoljeću to nema veze s tim jel’ sjediš ili stojiš dok uriniraš. Iako ne postoji bolje vrijeme za postati komičarkom, i dalje se nižu teškoće za one koje odluče kročiti u ovaj svijet – u stand-up komediju ili u pisanje komedije. Može li se to pripisati isključivo stavovima da žene nisu smiješne ili interakciji toga te samih prilika za nastupanje i napredovanje probat ćemo prikazati brojčanim presjekom kojeg prikazuje izvještaj lineupova iz Carolines on Broadway comedy kluba u NYC u periodu od 2011. do 2014. godine.

FOTO: Bitchmedia.org

 

Gledamo li rast ili pad u određenoj kategoriji na godišnjoj razini za ovaj period, očite su oscilacije u svakoj kategoriji, a one se mogu objasniti da se svake godine dogodio “transfer” iz jedne u drugu kategoriju ili rastom broja komičarki.

 

FOTO: Bitchmedia.org

 

Ovakve brojke nisu idealne, a sličan trend se preslikava i na one koji pišu za brojne comedy serije (npr. Saturday Night Live, The Daily Show, Last Week Tonight…). Tek u dvije možemo naći žensku većinu tj. gdje su preko 50% scenarista žene: Inside Amy Schumer i Broad City.
(Izvor: WE CRUNCHED THE NUMBERS ON HOW MUCH STAGE TIME FEMALE COMEDIANS GET)

U svijetu u kojem Weinstein i Cosby tijekom 30 godina svog nesputavanog i hvaljenog rada mogu silovati preko 50 žena, zasigurno je da žene u kreativnoj industriji, pa tako i u stand-up komediji, mijenjaju i oplemenjuju percepciju humora i njihove stvarnosti unatoč prisutnoj mizoginiji.

Svima nam je jasno da nije lako biti smiješan lik, a kamo li smiješna žena. To bi trebalo postati lakše smanjujući utjecaj predrasuda o ženskom humoru, koji djeluje inhibirajuće i obeshrabrujuće za bilo koju žensku osobu u ovom poslu.

 

Facebook Comments

About Sara Smojver

Sara Smojver
Rođena ‘94. u Osijeku. Studira u Zagrebu. Prvi nastup imala je 22.3.2016. u Vinylu (Zagreb) i otada broji nastupe diljem Hrvatske i jedan u Srbiji. Voljela bi da joj poslije nastupa priđe Dubravko Ivaniš koji se nije nasmijao ni na jednu foru i da joj kaže sa straight fejsom: “Sviđa mi se ona fora sa Srbima.” te da se okrene i ode. Intenzivnije prati stand-up otkad je vidjela rutinu Georgea Carlina o religiji u 2. razredu srednje, a prvi stand-up kojeg je gledala bio je Eddie Izzard. Organizira mrežu večeri otvorenih mikrofona u Zagrebu (lipanj 2017. - sada) i voli gin-tonic. I Rafaello. I Arctic Monkeyse. :)

Pogledajte

Vlatko Štampar: “Publika je oštra. To je divna stvar kod stand-upa.”

Dok smo napisali i objavili ovu najavu, bilo je ostalo tek 200 ulaznica za Vlatkov …