Naslovna / Kolumne / Stand-up Taboo: Komedija nije za svakoga

Stand-up Taboo: Komedija nije za svakoga

Negdje duboko u ljudskoj psihi, negdje u mozgu ima ona žila, nerazumna, glupa, besramna. I ne, ne mislim na onu žilu glasača jedno te istih naših stranaka. Ne ta, ona podcjenjivačka koja misli da je svima drugima lakše, bolje, ugodnije…(nastavi niz.)

Nema komičara koji ne zna koliko je rada, okretanja rečenica, sati, dana, pa i mjeseci na pozornici provedeno, a sve kako bi ta jedna “fora” poprimila onaj oblik koji želi, onaj najbolji – da izuje ljude iz cipela. I onda se nađe onaj netko pametan, vrlo često samouvjerenja premijera Plenkovića, dok oko njega kao i oko Plenkija, Njonje na sve strane vire pa provaljuje nešto tipa:”Pih, ja sam smješniji”, “Pih, ja bih bolje”, “Pih, pa to može bilo tko!”. I dok slušaš taj verbalni proljev, ne možeš ne upitati se zašto onda on nije ta osoba koja sada stoji na stejđu, ili ako je toliko bolji zašto nije u Las Vegasu, New Yorku, ili nekom trećem gradu!? Well, pitanje je više retoričko, odgovor se ipak nameće sam.

To je jednostavno tako, a izbor je uvijek tu. Ne sviđa ti se? Digneš dupe, platiš račun onoga što si li već popio i, ako jesi, odeš dalje. No, tu nastaje problem, a to je da ta osoba to neće napraviti. I ako napravi, u svojoj vrlo jednostavnoj glavici ona će nastaviti biti najpametnija, pa će svima širiti pernarizme o tome kako je tko loš, ne valja, ili idiot. Najčešće je to usmjereno ka ljudima kojima ljudi plaćaju da ih gledaju. No, njemu baš ne valja, njemu je premalo soli u juhi, iako ima juhe i u restoranu do, njemu je naš autoput katastrofa, ali kad je gledao film o Mongoliji- to mu je bilo super što nemaju ceste. Cijelo vrijeme pričam njemu, ali vrlo često je to i njoj, dapače, ne znam zašto, ali ponekad i češće. I baš zato, nakon ovog uvoda možeš natuknuti zašto je ovaj članak u Taboo sekciji – jer je jako nezahvalno, a još i više taboo pričati je li je kriv onaj tko izvodi ili onaj tko gleda? Možeš naslutiti, no daj mi šansu…

FOTO: IMDb

Nedavno je Mark Normand objavio svoj prvi jednosatni specijal. Crn. Odličan. Tehnički izveden iznimno dobro. Malo manje gestikuliranja, ali to je stvar njegovog nastupa, njegove persone na pozornici.
I gdje je tu problem? Teško je odgovoriti, no probat ću. Mark, da je ocjenjivan, ne prema ukusu osobe koja ga ocjenjuje, nego prema tehničkim stvarima – bi dobio vrlo visoke ocjene. Pod uvjetom da  je osoba koja radi recenziju stručna i realna. No, danas su svi recenzenti i svi mogu dati svoje mišljenje, što je uredu. No, nije uredu da to nije naznačeno kao vlastiti ukus, već kao ocjena kvalitete što su potpuno, ali potpuno dva oprečna pojma.

Da vam dočaram zašto je tome tako. Naime, Mark otvara specijal (i divim mu se osobno na tome, jer to je do sada napravila svega nekolicina ljudi u povijesti stand-up komedije) abortus šalom. Prvo pa – crno. Direkt u glavu.
I dobijemo sljedeće, ocjene prema IMDb, od 255 ljudi koji su dali ocjenu smo dobili prosjek od pišljivih 3,3 od 10, ekvivalent 1,2 od 5 kada bismo ga recenzirali na ovoj stranici:

FOTO: IMDb
FOTO: IMDb

 

Naravno, nikako jedna šala nije kriva za to. Kriv je – on? Cijeli specijal je balansiran na tankoj liniji između crnog i venta black crnog humora, ali to bi čovjek pomislio da će gledatelj razumjeti. Ne ideš jesti steak u vege restoran, isto kao što ne ideš gledati stand-up očekujući dječju predstavu. Malo tko bi mislio da ako šatoraš ode pogledati Frljićevu predstavu, i vrlo vjerojatno mu se ona ne svidi, da je to krivica Olivera Frljića, zar ne? Osim šatoraša, malo tko. Isto tako nikad nisi vidio časnu sestru na koncertu Marylin Mansona, nemoj onda niti gledati Mark Normanda, ako si sljedbenica te grupe. Nije to što smeta tvojoj ideologiji, već je do toga da to zaista nasmijava mnoge druge, i nigdje nema žrtava. Pusti ljude neka se smiju, nemoj biti šupak. Na tebi je da kroz kanale, ako te interesira to, filtriraš koja je predstava za tebe, a barem izbora imaš. U regiji, kao i u Hrvatskoj, imamo zastupljene sve, ili gotovo sve vrste komedije, od imitacija i glazbenih komičara do storytellinga. Na tebi je samo da izabereš, a zaista se vrijedi potruditi, jer svi smo drugačiji, i iako se neće nužno svakome svidjeti bar netko, duboko sam uvjeren da će velika većina naći svoje mjesto iza reflektora pozornice.

Dakle, rezime ovog “ranta” je: Nije kriv Mark Normand što je on Mark Normand, krivi su ljudi koji ocjenjuju njega kao da on to nije. Objektivno – čovjek je iznimno dobar komičar. Subjektivno – kod žena ima ocjenu u prosjeku 1,1. Nešto tu ne štima, al’ ne kod njega. Birajte komičara kako birate sladoled, po vlastitom ukusu. Bit će bolje i njemu, i vama, i ostalima. I vuk sit i ovce na broju.

 

Doduše, iako je vrlo često bitno da se gledatelj informira, bitno je da i komičar zna odustati, ako nakon nekog vremena jednostavno ne ide. No, to je puno teža priča i iako obje imaju veze s egom, ova potonja je puno kompliciranija. Jedno je kad se tebi ne svidi po ukusu netko, a potpuno drugo kad se ti nekome ne sviđaš, no ostaješ uporan. O tome i sličnim temama, drugom prilikom.

Facebook Comments

About Hrvoje Gašparević

Hrvoje Gašparević
Dobitnik je jedne prve nagrade za kratku priču ali i nekoliko pozitivnih ocjena iz zadaćnica tokom svog skromnog školovanja. U životne uspjehe, uz navedeno, ubraja i retweet Rickya Gervaisa - dva puta(!), upoznavanje s Jim Jefferiesom i onaj jedan dan kad je stvarno, hešteg majkemi, otišao na kavu i nije se napio. Stand-up prati od početka milenija i iako nereligiozan nekolicinu komičara smatra hodajućim božanstvima. Živući uzor: Jim Jefferies. R.I.P. uzor: George Carlin. Obožava: komediju Bo Burnhama i Mitch Hedberga.

Pogledajte

Znamo što ćete raditi ovog ljeta – 7 specijala koje (vjerojatno?) niste pogledali

  Lito ide, mala, a mi smo vam pripremili 7 ovogodišnjih, manje poznatih stand-up specijala …