Naslovna / Kolumne / Iz drugog kuta / Štampar u Lisinskom – iskorak u povijest stand-upa

Štampar u Lisinskom – iskorak u povijest stand-upa

 

 

 

10 godina je prošlo od kako je prvi puta na pozornicu kročio Vlatko Štampar. Stotine i stotine predstava, tisuće i tisuće sati pisanja su iza njega. Sada, desetljeće kasnije, zakoračio je na binu Velike dvorane Vatroslav Lisinski. Taj korak, ujedno je i korak u povijest. Evo i zašto;

Prvo, za one koji nisu prisustvovali ovom, usudim se reći, povijesnom događaju, evo malo i o samoj predstavi.

Po samom ulasku u dvoranu dočekalo nas je zanimljivo okruženje. Stand-up predstave uobičajeno imaju zaista dosadnu scenografiju, osim u slučaju par iznimki poput pretjerane ekstravaganze Kevina Harta, ili pak savršeno ukomponirane scenografije Bo Burnhama, koja na prvi pogled jest oskudna, no tokom predstave otkriva mnogo više. Vlatkovu su obilježile zanimljive boje, a pozadinu i reflektore – kao umirovljenički dom stil scene. Ali ne u lošem smislu, već je sama scenografija zaista je digla samu predstavu na jedan veći nivo. Poneka manja zamjerka može biti da ju nije koristio u više „prilika“ na stejđu, no to nikada nije ni uvije. Ono što je bitno – bila je oku ugodna i ne napadna.

A tada je izašao Vlatko. Kratki uvod, početna trema, i počelo je. Jedna, druga, treća fora. Reakcija publike, očekivano, bila je odlična. Manja distrakcija bile su popratne kamere, fotografi, cijela horda osoblja koja se brinula da svaki trenutak ostane zabilježen za traci, no tome se ne može puno prigovoriti, to je jednostavno produkcijski tako moralo biti.

Sam Štampar bio je iznimno, iznimno dobar. Iako respektabilno iskustvo pomaže, nije nimalo lako po prvi puta izaći samostalno pred toliki broj ljudi. Jest, ovo je bio svojevrsni best off, ali i best off, satkan od 3 različita one man showa u jedan je podvig za sebe, jer predstavu u kojoj se to ne primijeti, naočigled barem, da je materijal krojen kako bi se približio njoj, također nije lako sastaviti.

Ono što jest bilo iznimno čudno je – duljina predstave. Preko dva sata je trajalo sve. Predugo, ako pitate autora ovog teksta, prekratko ako pitate neke ljude iz publike, i iako sam duboko uvjeren da je to iz samo najboljih pobuda napravljeno, malo je previše za show u kojem nema pauze, niti prilike za popiti piće kao niti posjetiti toalet. No ujedno, to je bio jedini „ozbiljniji“ organizacijski propust, ako se to može nazvati propustom uopće.

Ali, veliko ali, bitnije od samog Štampara je ono što je ova predstava ostavila u nasljeđe stand-up sceni u globalu, i naravno, što je Štampar ostavio s njome. A to je prilika. Jedna velika, ogromna prilika da se ovaj trend nastavi. Vlatko je bez sumnje naš najbolji, globalno najcjelovitiji komičar. Tu nema riječi. No tik iza njega, za vrat mu puše Goran Vugrinec Goc, kolega iz Lajnap ekipe, ili pak (relativno) nova nada Studija smijeha Tomislav Primorac koji ima sve atribute da i prije desete obljetnice okruni karijeru ovakvim nastupom, primjera radi.

Iznimno bitno je naglasiti da Vlatko Štampar nije prvi naš komičar koji je samostalno napunio Lisinski, prije njega to je čak 4 puta napravio Ivan Šarić. No jednako, bez imalo podcjenjivanja Šarića, je bitno naglasiti da postoje velike razlike u tim događajima. Možemo čak diskutirati da mi ne bismo svjedočili ovome da Šarića nije bilo, i to je moguće, no ono što je puno zanimljivije je, kako je do toga došlo.

Ivan Šarić je naš najpoznatiji komičar. Osoba koju će prosječan čovjek najprije prepoznati. Ivan je i talentiran, smiješan i zaslužuje takav uspjeh, ali on je – medijski eksponirana osoba. Nema, i to napominjemo, nema tome ništa loše, no za poantu ovog teksta, bitno je naglasiti. Iako iza Šarića, sasvim legitimno, stoje mnogobrojni „jaki“ sponzori, to ne umanjuje njegov uspjeh, no radi sasvim suprotno onome što slijedi – uvećava uspjeh Vlatka Štampara, i svakog onog tko uspije ponovno okupiti toliki broj ljudi na jednom mjestu. Princip je vrlo jednostavan. Ako nemaš „zaleđe“, i jedino i samo radom na tome si došao do toga da ovo napraviš – onda kapa dolje do poda. Ili bolje rečeno, Šariću kapa dolje, Vlatku naklon do poda. To je nešto što se u svakoj profesiji mora cijeniti. A ako si napravio to ti, onda je to jedan benchmark kojeg će tek slijediti neki novi „klinci“, neke nove i buduće nade te umjetnosti.

Uz svo dužno poštovanje Šariću, ovim nastupom je Vlatko Štampar ušao u povijest Hrvatskog stand-upa i upisao se zlatnim slovima kao pionir. Budućnost je tu, a ovo je tek novo poglavlje ispisano u, nadamo se, dugačkoj knjizi uspjeha. Za neke nove nade, ovo je dokaz da je izvedivo. Za Vlatka pak, to znači da mora još više i bolje raditi da bi održao ovaj nivo. Iz tih razloga, ovo je bio najveći događaj u našoj stand-up povijesti, i iz tih razloga budućnosti se veselimo

Facebook Comments

About Hrvoje Gašparević

Hrvoje Gašparević
Dobitnik je jedne prve nagrade za kratku priču ali i nekoliko pozitivnih ocjena iz zadaćnica tokom svog skromnog školovanja. U životne uspjehe, uz navedeno, ubraja i retweet Rickya Gervaisa - dva puta(!), upoznavanje s Jim Jefferiesom i onaj jedan dan kad je stvarno, hešteg majkemi, otišao na kavu i nije se napio. Stand-up prati od početka milenija i iako nereligiozan nekolicinu komičara smatra hodajućim božanstvima. Živući uzor: Jim Jefferies. R.I.P. uzor: George Carlin. Obožava: komediju Bo Burnhama i Mitch Hedberga.

Pogledajte

Novi val hrvatske stand-up komedije

Postoje dvije vrste komičara, i vrag u tebi koji ove redove čitaš će reći – …

X