Naslovna / Kolumne / Iz drugog kuta / Open Mic stand-up comedy scena u Hrvatskoj

Open Mic stand-up comedy scena u Hrvatskoj

FOTO: Denis Rajčić

 

Od početka moga bavljenja stand up komedijom odlučio sam što više nastupati, kako bih skupio više iskustva na komičarskim ”daskama koje život znače”. Zbog toga sam se trudio ići na što više Open mic večeri. Za one koji ne poznaju komičarsku scenuOpen mic večeri su nastupi komičara amatera gdje se isprobavaju novi materijali / fore, i na koje se može prijaviti svatko tko misli da je smiješan, i ako ima barem 7 minuta autorskog materijala.

Kako je sve počelo s Open mic večerima?

Neke od mojih prvih Open mic večeri bile su u sada već kultnom klubu Studio Smijeha. Ipak, moj prvi nastup i probijanje leda bilo je 2010.g. u Klubu 100 u V. Gorici, uz desetak mojih novopečenih komičarskih kolega. Tome je prethodila jedna stand up komičarska radionica i višemjesečne, vrlo studiozne pripreme, koje su vodili naši poznati komičari – i kako se pokazalo – izvrsni mentori: Domagoj PintarićMarko Petar Orešković i Peđa Bajović, a sve pod okriljem Peđine Komedije s nogu, u Movie Pubu u Savskoj. Moram se pohvaliti, da nitko od nas tadašnjih mladih nada nije fulao, i da smo pred krcatim klubom u V. Gorici doslovno razvalili naš prvi pravi nastup.

Osim tih Open mic-ova, naši mentori su nas početnike često zvali i na svoje nastupe, kako bi malo zagrijali publiku prije njih (ili ohladili – ovisno o uspješnosti našeg nastupa). Tako su nam konstantno nudili izvanrednu priliku da nakupimo toliko poželjnu kilometražu na sceni. Uostalom, netko je jednom rekao da je stand up komedija ”Time plus pain”, i bio potpuno u pravu – iako je taj ”pain” zapravo užitak (malo mazohizma nikome ne škodi!). Zato kažem da je stand up komedija pravi adrenalinski sport na stage-u.

I nakon 8 godina aktivnog bavljenja stand up-om, i dalje se slijepo držim tog svog komičarskog zavjeta i koristim svaku priliku za nastup. Smatram da mi nikad ne treba biti dovoljno sakupljanja scenskog iskustva i isprobavanja novih materijala, ali se nikako ne mogu ni zasititi tog užitka nasmijavanja publike.

 

Open mic u Puli

Unatoč tom svom zavjetu, priznajem da sam odbio kad me je Vidmarijo Rašić prvi put pozvao na Open mic u klub Kotač u Puli.

Mislio sam si: ”Uf, to su mi dva dana tamo i nazad (ako ćemo spavati), i sve to za 7 min. nastupa, ne znam da li mi se za to malo isplati prevaliti toliki put”. Priznajem, bila je to ooogrooomnaaa greška – što sam odlagao svoj dolazak!

FOTO: Tedi Korodi

Tim više, jer sam od drugih kolega komičara čuo samo riječi hvale o nastupima u Kotaču (ovo je bio 4. Open mic). Također, vidjevši i preko poruka s koliko žara, zaraznog entuzijazma i vrlo profesionalno sve to organizira (što je kasnije i potvrdio), te nam nesebično ponudio riješene putne, smještaj, klopu i cugu – jednostavno nisam mogao ponoviti istu grešku s prvog poziva.

 

Ekspanzija domaće Open mic stand up comedy scene

Osim toga, želio sam podržati cijelu ovu komičarsku scenu, koja se u posljednje vrijeme nezaustavljivo i eksponencijalno širi. I to najviše zahvaljujući dolasku novih mladih komičarskih snaga, koji pršte pozitivnom energijom u stilu: ”Idemo organizirati što više Open mic večeri i ostalih stand up nastupa, i to ne samo po Zagrebu nego i diljem lijepe naše” – i to im fenomenalno uspijeva.

Tako u metropoli organizacijski hara ambiciozna legica iz Osijeka, Sara Smojver (koja to savršeno odrađuje – na veliku radost svih nas željnih nastupa), u Osijeku su Stand up Lege na čelu s Vedranom Sokolom pokrenuli tamošnju scenu (on je jedan od komičara koji je sa mnom krenuo na gore spomenutu radionicu iz 2010.), dok je najsvježiji primjer upravo Pula i Vidmarijo. Najbolje je što nas sve povezuje ista ljubav prema komediji i nasmijavanju drugih.

Sjećam se, na mojim komičarskim počecima (2010.), nije bilo ni približno toliko Open Mic večeri i prilika za nastupe. Ponedjeljkom si imao samo gore spomenuti Studio Smijeha (i to samo prva tri ponedjeljka u mjesecu, jer je 4. bio rezerviran za pobjednike finaliste tih večeri), a nakon završene radionice neko vrijeme smo nastupali i u Movie pubu.

 

Danas se pak moraš dobro organizirati i truditi pisati novi materijal, da bi mogao nastupati na što više Open Mic-ova – jer je glupo na takve večeri ići s istim i provjerenim forama – kad već imaš tako sjajnu priliku konstantno proširivati svoj komičarski repertoar. Tako se osim Studija, na mjesečnoj bazi etabliralo još nekoliko vrlo kvalitetnih i prilično posjećenih Open mic večeri; od već tradicionalnog Vinyla, preko Vintage (koji se btw. prometnuo u jedan od najvećih i najmasovnijih, možda i u ovom dijelu Europe), preko undergorund Pločnika (o kojem sam pisao ovdje), Podruma (V. Gorica) pa do Norris caffe-a.

 

Put i kotači pod noge…

No vratimo se našim pripremama za Open mic avanturu u Puli. Nakon duljih dogovora oko toga tko je free za ići i tko još tamo nije nastupao, odluka je pala na nas trojicu: Tea OstarčevićaJoba Bićanića i mene – dok će Vidmarijo voditi, te će nastupiti još i dvojica lokalnih komičara.

Već je naš polazak prošao odlično, jer se Vid sjetio da možemo tražiti rent a car – i to for free! Tako smo dogovorili da iz jedne poslovnice u Zagrebu odvezemo njihov auto u Pulu, i to s punim spremnikom goriva – na njihov trošak! Zaključili smo da je šteta što nemamo više vremena – jer bi za Pulu, išli preko Splita! Plus, dobili smo nov auto koji je prešao svega 40 km, te uz super vrijeme tijekom cijelog puta – nismo mogli ni zamisliti veći užitak vožnje!

Naravno, cijeli put do Pule nam je protekao u smišljanju novog materijala – od mogućih teorija urote (zašto je propao restoran na svršenoj lokaciji uz prometnicu), do pravljenja putnih selfija uz plastičnu kravu na pumpi – jer su tri poremećena komičarska uma, bolji nego jedan.

Nakon što smo ostavili auto na aerodromu i Vid nas je pokupio, a ja pronašao trgovinu i riješio svoju zalihu proteina za večer, otišli smo ravno u klub. Tamo nas je Vid izdašno i propisno napojio i nahranio s iznimno ukusnom večerom, a ja sam obavio i nezaobilaznu tonsku probu – jer nisam odolio da s par svojih fora ne udavim jedini ljubavni par, koji su nadobudno uranili samo 2 h do početka nastupa.

 

Prepuni dojmova…

Iako smo počeli nešto kasnije od najavljenih 20 h, isplatilo se pričekati publiku. Klub se napunio do posljednjeg sjedećeg i stajaćeg mjesta, te smo bili spremni pokrenuti naš Kotač u smjeru smijeha i dobre zabave. To se na kraju pokazalo ne samo kao prilično lagan zadatak već i kao pun pogodak. Jer Vid ne samo da je spretno odvodio cijelu večer i svakog ponaosob originalno najavio, već je očito jako dobro i kultiviraopubliku, odnosno navikao ih na ovaj žanr komedije – i to samo nakon 3 organizirana Open Mica.

 

FOTO: Tedi Korodi

Bio mi je stvarno ogroman užitak nastupiti pred tako sjajno raspoloženom publikom, koja je gutala sve fore, od religijskih, aktualnih političkih, do mojih nezaobilaznih igri riječi.

FOTO: Tedi Korodi

 

FOTO: Tedi Korodi

Jednako sjajne dojmove i scenske impresije ostvarili su Teo i Job, kao i domaći dečko Andrea, koji je ujedno i pobijedio (izgubio sam za dlaku, hehe, moram se pohvaliti), te je zasluženo osvojio vrijednu nagradu – ulaznicu za Seasplash festival.

Nakon nastupa uslijedilo je urnebesno zabavno druženje i komičarski after, s kojeg smo se jedva dali otjerati u sitne jutarnje sate, i to u novi i lijepo uređeni stan, gdje smo imali smještaj. Sutradan, osim što smo uspjeli pogledati povijesne atrakcije po gradu i doručkovati, prije polaska za Zg smo s našim domaćinom stigli skoknuti i do plaže. Naravno da sam iskoristio priliku za prvo ovogodišnje namakanje u – nama kontinentalcima vječno atraktivnom – moru.

Svestrani ”Rojc”

Za kraj, želim dodati da osim što je klub Kotač lijepo uređen – i  na bini se osjećaš jako ugodno i kao doma – ovo je i netipično coworking mjesto i multimedijalni prostor za proizvodnju kulturnih i edukativnih programa, projekata i suradnje.

Jednako živopisan i zanimljiv je i prostor u kojem se nalazi Kotač, odnosno Društveni centar ”Karlo Rojc”. Kolokvijalno zvani Rojc, u svojoj je dugoj (od 1849.g.) i osebujnoj povijesti prvo bio pomorska škola austrougarske mornarice, zatim vojarna JNA, te izbjeglički kamp i squat, da bi od 1997. do danas postao kulturni centar. U njemu su na 20.000 kvadratnih metara svoj dom pronašle raznolike skupine bendova, aktivista, udruga i sportske dvorane. Tako je popularni Rojc postao autonomno područje za produkciju kulturnih i drugih događanja u Puli (koncerti, festivali i dr.), kao i omiljeno mjesto studenata, brojnih umjetnika i kreativaca (koji su originalno oslikali više od 4.000 kvadratnih metara hodnika).

Stoga vam svima toplo preporučujem put i kotač pod noge – te pravac Pula i klub Kotač!

Facebook Comments

About Denis Džejson Rajčić

Denis Džejson Rajčić
Subotičanin na ''privremenom'' životu i radu u Zagrebu. Plesač i glumac u pokušajima, sa željom da postane najkomičniji među nabildanima ili najnabildaniji među komičnima – a može biti i komično nabildan! On dokazuje da je bolje biti dobra kopija / imitator, nego loš original - zato originalno imitira domaće selebritije! Fasciniran je velikom strašću Alex Grdić za čitanjem, seksepilom pokojne Žuži Jelinek i hrvatskim Tolstojem – Nives Celzijus. Posebno mu laska što ga često zamjene za najpoznatijeg stilista u 'rvata, Cigija, jer tako i on preko reda negdje može dobiti - BATINA! Osim što voli mučiti ljude svojim smislom za humor, muči ih i na treningu, jer radi kao osobni fitness trener. Pored zabavljanja i nasmijavanja ljudi obožava i glumu (završio je 4 god. glumačkog programa Umjetničke organizacije 'Studio Kubus'). Neozbiljno shvaća sve koji ga (pre)ozbijno shvaćaju!

Pogledajte

Double Blitz Intervju: Ana Zlatanović & Miranda Lončar

Nakon trodnevnog regionalnog festivala stand-up komedije (26.-28. travnja) u Zagrebu u Kinu Europa, kojeg je …