Naslovna / Izvješća / GO WEST: BY PEDJA BAJOVIĆ

GO WEST: BY PEDJA BAJOVIĆ

7 nastupa, u 6 dana, u 5 zemalja…

Kad ja pođoh na turnEU…

Zašto se uopće upuštam u ovakve pothvate, koji znaju biti dosta naporni i ne rezultiraju uvijek u dobroj zaradi? Zato što želim! I mogu. I ovaj je bio jedan takav… Jbg, ne ignoriraš Pariz, bez obzira što njihovo obraćanje počinje sa: „Nemamo veliki budžet, ali bismo vas rado pozvali…“. Nakon što u pregovore ubacim da, pored ta dva nastupa na engleskom, želim i termin za nastup na našem jeziku – dogovor je postignut!

Le Paname Comedy Club je čudo jedno! Podrum ispod restorana i caféa… pravi je prostor za komediju, naravno – prvenstveno onu na francuskom jeziku. Večeri su pune publike, a princip je jednostavan – što više domaćih komičara u što većem broju programa po večeri! Nekada bude i po četiri jednosatna bloka od predvečer do pred ponoć, a u svakom po najmanje njih troje komičara. Nema ulaznica, samo rezervacija od 5€ (koja se mora potrošiti na piće!), a nastup komičara se plaća donacijama na izlasku iz kluba. Iz onoga što sam vidio, publika se puno smije, disciplinirano plaća, a komičari u backstageu (hrv. zabinje; fr. ne znam) to pravedno raspodijele. Klubu ostaje prihod od pića. Win-win-win iliti na francuskom gagnant-gagnant-gagnanat… valjda.

VIDEO: Jon u akciji na open mic večeri Labo du Rire

Uobičajena popunjenost stand-up večeri na francuskom

 

Za razliku od programa na francuskom jeziku, oni na engleskom me nisu previše fascinirali. Publike je manje i to su, čini mi se, uglavnom poluzalutali turisti ili expati, u očajnoj potrazi za nečim što nije na francuskom jeziku; vrlo heterogena publika čiji se dijelovi smiju na različite fore unutar nečijeg nastupa. Pomalo naporno.

Action at le Paname!

 

S druge strane, moj jednosatni show (! – oni koji me poznaju, znaju koliko je to meni kratko) je bio jedno rijetko intimno iskustvo za mene. Među tridesetak njih u publici, barem deset su bili ljudi iz različitih faza moje biografije i geografije: Duško s kojim sam odrastao u Požegi, Dženan iz Banjaluke, Suzana i Leo iz nekih ranijih zagrebačkih dana… Uživao sam i, mislim, to uspio prenijeti na njih. Najljepše mi je bilo kada su se nakon nastupa svi sjeli u café (well, when in France, you use é!) i krenuli upoznavati međusobno… Njihova dragost zbog dolaska na ovo stand-up druženje pomiješana je s žalom što je bilo tako kratko te zato što nije bilo više naših ljudi! Pariz je to, razbacani su po velikom gradu, a tamo gdje su malo više skoncetrirani – ne živi publika za stand-up. Mislim da ću probati ponoviti  show na istom mjestu, ali ne u utorak u 18h! Pregovori kreću uskoro…

Da ne bi bilo ovaj – laže!

VIDEO: odjava Pariz

 

Zašto kažem da mogu sebi prištiti ovakva putešestvija? Dovoljno rano kupljene avionske karte, kao i one za vlak… i zato što spavam – po kućama! Naravno, bude tu i hotelskih opcija, ali kadgod mogu – uvalim se frendovima! Nije to samo zbog financija, već se i iskoristi prilika za druženje. Neke od njih nisam vidio godinama! Magdalena i Frank te njihov preslatki Leo, bili su pravi domaćini u Parizu, a jednako tako odlični bili su i Mladen i Irena u Luxembourgu. Ali što su ovi drugi bili i organizatori…

O toj zemljici ne znamo puno: mali su, imaju love, nogomet im je očajan, ali znaju biti dobri na Euroviziji… Međutim, na Mladenov nagovor odlučujem se na tamošnje gostovanje. On mi objašnjava da naših ljudi ima dosta i to iz tri različite generacije. Klasičnih yugo gastarbajtera, zatim izbjeglica iz ’91-92 te ’98-99 i najnovijeg vala onih koji su zaposleni (uglavnom) po europskim institucijama u ovom gradu.

Njih dvoje su jedni od najskladnijih parova koje poznajem, pravi tim dobre volje i želje da nešto naprave… Nakon neuspjelog traženja parkinga i nošenja razglasa po kiši nekih par stotina metara, dolazimo u prostor pol sata prije najavljenog početka programa, a u njemu – već ima ljudi! Tu shvatam koliko naši izvođači neopravdano zaobilaze ovaj grad i koliko su ljudi željni sadržaja… Danak Mladenovom i Ireninom neiskustvu te blago pesimističnom očekivanju od strane domaćice (naše gore list!) rezultirao je premalim prostorom da primi sve one koji su htjeli doći i to pogledati, njih preko 80! Iako sam nastupao na mini podiju posred kojeg se nalazi aluminiska štanga (bit će da je u pitanju neki gentlemen’s club) – to je bio jedan od mojih najjačih nastupa u zadnjih par godina! Jako pismena publika, šta ćeš…

Štanga je odlična za nasloniti i odmoriti se!

VIDEO: odjava Luxembourg

 

Sutradan, pravac za nizozemski Tilburg! Drug Ivo je opet zvao jer je odjek od prošlog gostovanja bio veliki, a kako sam već ‘u blizini’, dogovorili smo se da ću kod njega biti u taj petak. Ukratko, bila je to greška. Odaziv: njih 10. Istina, predvečer je krenuo padati snijeg, pojava koja i kod domorodaca, ali i tamošnjih naših ljudi izaziva jezu i blagi strah… ovaj put sam trebao preskočiti ovu destinaciju. Ipak, show je bio dobar… upoznaš svakog u publici tijekom nastupa, pa se i zbližite… Najviše mi je žao što nisam prihvatio naknadni poziv u Amsterdam. Naime, već neko vrijeme me ‘žulja’ što mi spisak gradova koje sam do sada obišao, na mojoj web stranici, počinje s – Arilje! Nema veze, i to je dio ovog posla. Drago mi je vidjeti drage ljude.

Pozornica s vrlo sexy pozadinom u Tilburgu

VIDEO: odjava Tilburg

 Snijeg u Nizozemskoj – da se usereš!

 

Ujutro – Jovo nanovo, hop u vlak i u Bruxelles. Da, znam da se može napisati i Brisel, ali mi je ova prva verzija nekako više sexy! Ono što nije bilo nimalo sexy je žešća zima kakva je tada sastavila taj dio Europe, a ja – u sakou! Nabijem ja i Google Weather i sve slične prognoze, koje su za taj period bili najavili minimum od 10 Celzija!

U tom sam gradu, također fino popunjenom našom ekipom, jesenas imao odličan show. U dogovoru s promotorom Admirom, dogovaramo da će biti repriza S NOGU*, jer puno ljudi nije moglo doći prošlog puta zbog blagdana, pa su išli kući. Dogovor je da bude i u istom prostoru. Polugreška. Da, bio je i snijeg i poledica, dakle jako hladno i ne baš lako za doći, jer mnogi ni nemaju zimske gume, ali da se ukaže tek tridesetak ljudi – premalo je!

Gazda, simpatični Crnogorac, koji je prošlog puta uspješno improvizirao, ovog puta je pao na ispitu i pokazao se kao – sasvim obični gazda balkanskog tipa! Čim je naslutio da neće biti puno ljudi, puštao je i domaću belgijsku ekipu, među njima i pijane navijače, mlade parove zbunjene jezikom koji nasmijava većinu drugih gostiju, kao i suvlasnikove frendove koji su sjedili na šanku i pričali kao da se par metara zračnom linijom od njih – apsolutno ništa ne događa! Iako se nitko iz naše publike na to nije žalio, mislim da su samo bili pristojni. Za razliku od njih, Admir u biriselskoj čaršiji znan i kao Gratiartis, promoter i jedan nadasve odličan i odlučak lik, nije krio svoju ljutnju… Fizičko nasilje je u par trenutaka bilo jako blizu izbijanju. Ukratko, bilo – prošlo! Ne ponovilo se. Tamo više neće. Brisel zaslužuje bolje i Admir je već u akciji!

VIP gošća na stand-up večeri – Biba!

 

I onda – Köln! Sada već pomalo umoran od puta i blago razočaran s prethodne dvije večeri (iako je druženje fakat bilo super!), polako krećem put najveće nepoznanice na turneji! Ivo iz Tilburga zna Lilu, Lila zna Slavicu, Slavica ne zna mene koji još na fejsbuku šaljem upit… Sutradan Slavica šalje iskren odgovor: “Sada sam Vas malo špijunirala po internetu. Super ste! Ja ću se stvarno potruditi da nešto organiziram.” And the rest is history…  Prostor je ‘djevac’ za stand-up. Prethodno propali restoran „Dubrovnik“ sada je preuzela grupa nasmješenih mladih Nijemaca, očigledno sklonih svim vrstama užitaka (zbog toga i konstantni smiješak!)…

Stigao sam tek nekih 45 minuta prije početka programa, tu je Slavica i njena fenomenalna postavka balkanskih specijaliteta u ponudi za goste ‘na bakšiš’, ali zato stolica i pozornice – nigdje! Ljudi jednostavno nisu znali što i kako treba… Ipak, na moje instrukcije… u roku od 15 minuta… eniz, zvei… – sve se postavlja! Njemačka je to… Ipak, izostaje razglas i gle – nije ni trebao! Prostorija je ultra akustična, a ja nakon dugo vremena ponovo shvaćam da se s dvije slobodne ruke može štošta napraviti na sceni…

Kao i u ovih desetak godina mojih dijasporalnih turneja, i ovdje je isto: naša publika je uvijek super, osim kad je nema. Ali zato – kad je ima… ima je! I meni osobno, a pogotovu za ovu moju predstavu, koja u podnaslovu ima (*sredsto za protiv jugonostalgije i jugofobije), najbolja je mješovita post-YU ekipa – sa svih strana! Svi se u njoj prepoznaju, smiju se kada prozovem i njih i ‘one druge’… I tu se išlo na donacije publikenakon predstave i da vam kažem – mašala!  😉

Balkanska meza à la Slavica

 

VIDEO: Koln odjava

 

Moj dragi Mirkec me, sada već smoždenog, ali nasmješenog, vozi u Selmino i njegovo obiteljsko gnijezdo u Bonn gdje nakon kasne večere (sarmu se ne odbija, pa ni za večeru!) padam u san pravednika!

Sutradan me (šatro povoljni!) Eurowings globi s dodatnih 30€ zbog pet kila viška u koferu, ali hej – nakupilo se toliko toga usput… Preporuka: gdjegod možete putovati s one strane Alpa – vlakom!

 

A, za sve one prvenstveno poslovno orijentirane među vama… lova? Ukupno se zaradilo se kao za jednog malo  jačeg korporativnog angažmana, ali s tog događaja vam ne bih imao ovoliko za napisati, zar ne?

 

 

Putopis ti donosi: Pedja Bajović

Facebook Comments

About Redakcija standup.hr

Redakcija standup.hr

Pogledajte

Carlin živi vječno: 10 godina od smrti vol.I

Što reći o čovjeku o kojem je sve već rečeno? Zaista, što? Gotovo da nema …