Naslovna / Intervjui / Standup.hr intervju: Pedja Bajović

Standup.hr intervju: Pedja Bajović

FOTO: Pedja Bajović

Malo tko ne zna tko je Pedja Bajović. Doajen stand-up komedije u Hrvatskoj, pričao nam je kako mu je nastupati u državama regije, a kako vani. Odgovorio nam je i kakve planove ima za budućnost, kako je ustvari sve počelo i čime se najviše ponosi. Više o Pedji i njegovim pogledima na svijet u nastavku.

Pozdrav, Pedja! Malo tko u okolici nije čuo za tebe, jedan si od prvih i stažem najdugotrajnijih komičara, ali predstavi se za tu nekolicinu ljudi kojima će ovo biti prvo upoznavanje s tvojim likom i djelom.

Čovjek bez zemlje, ali s tri i pol državljanstva. Oženjen i dvostruko razmnožen. Auto mi je stariji od oba potomka, a stambeni kredit ću otplatiti kada djeca upišu fakultet. U svijet odraslih sam zakoračio kroz školovanje za vojnog pilota, da bih nešto kasnije preko magisterija u Americi završio na pozornicama svjetskih metropola poput Gospića, Zavidovića i Čačka.

U stand-up sam 2005. godine ušao sa svojih 33, što je još uvijek više godina nego što najveći broj aktivnih komičara kod nas imaju. Veteran, odnosno, muškarac sam koji sve češće provjerava svoj rok trajanja.

 

Politika je često dio tvojih priča, kako si se i zašto odlučio na taj put, s obzirom da najveći dio naših komičara bira samo lagane političke mete, a rijetko tko da se “petlja” u nju?

Ako se ne baviš politikom – ona se bavi tobom! OK, politika se svakako bavi tobom, ali ste ovako barem u nekom srazu, a ne k’o neka ovca, čekaš na šišanje i na kraju – klanje! Za mene su ljudi koje politika uopće ne interesira – idioti, a što i jest značenje te riječi u antičkoj Grčkoj. Istina, osim medijskog projekta Sasvim male stranke (SMS) na prošlim velikim izborima kada sam postao ponosnim vlasnikom čak 13 preferencijalnih glasova (!)… nisam ulazio u političke procese. Ne znači i da neću, jer mislim da od ovog ‘lajanja’ s pozornice i po društvenim mrežama nema baš puno koristi.

 

U karijeri si imao stotine projekata i tisuće izvođenja predstava. Koji projekt ti je najdraži, i zašto?

Da odmah ispravim obračun: Ono što bi se baš moglo nazvati projektom je par desetaka, a svaki izlazak na scenu ne mogu nazvati nastupom, pa je takvih bilo nekih tisuću i debeli kusur, u sljedećih par godina možda i dvije. Nekako ne volim odgovarati na pitanja o nečemu najdražem, bilo da je riječ o komičarima, pjesmi, filmu ili u ovom slučaju – projektu! Sve su to moja djeca…

Recimo… projekt SVE5, prvi pravi i pitanje je što bi se dogodilo s našom scenom da tada nisam odlučio uložiti svoje novce, vrijeme i živce u okupljanju nas petero u prvi pravi stand-up projekt. Taj mi nije najdraži, ali je možda najvažniji. Drage su mi turneje poput one prve prave hrvatske pod pokroviteljstvom Suzukija u 2010. godini ili kao što je bila prva stand-up turneja u BiH u 2011.. Ili prvo dovođenje srpskih komičara u Zagreb, kada je dio ovdašnjih kolega to aktivno ignorirao.

Možda je za mene osobno najvažnij bio projekt odlaska na Seattle International Comedy Competition u 2012. Za razliku od piva i banaka, koji su uobičajeni sponzori za komičare, ja sam za ovo dobio proizvođače svježe tjestenine (hvala, Aurelia!) Tu sam na licu mjesta u mjesec dana shvatio što je to posao stand-up komičara. Čak sam i prvog čovjeka tog natjecanja, Petera Greyya, uz pomoć Američkog veleposlanstva godinu dana kasnije uspio dovesti u Zagreb na dvodnevnu radionicu. I tu je uslijedilo aktivno ignoriranje.

Ili je to moja prva regionalna turneja u osam gradova… ne znam. Stvarno ne znam!

 

FOTO: Pedja Bajović

 

Počeo si na stalnoj bazi nastupati u Kontesi, kako je došlo do suradnje Cabaret kluba i jednog stand-up komičara?

Jednostavno – htjeli su komičara za malo stariju publiku, a koja je ona ciljana za ovaj prostor. Zvali su, dogovorili smo se. Meni je tada pasao ponuđeni vremenski okvir, jer sam htio ostati malo više u Zagrebu zbog pisanja, a kada sam baš morao na neko gostovanje, zamjenio bi me netko od kolega. Ponajviše je to bio Zvonko Kožić, a bili su po jednom i Saša Turković te Jadranko Glavačević. Cabaret je odlična stvar, ali tu ima još puno posla.

 

U inozemstvu nastupaš često koliko i kod kuće, ispričaj nam glavne razlike između nastupa u Europi, Balkanu i u Hrvatskoj, za tebe kao komičara, ali i za publiku?

Ako je to nastup za naše ljude u dijaspori, onda je to skoro pa sociološki presjek našeg društva. Ima ih koji znaju što je stand-up i došli su upravo po to, a neki su malo zalutali je su čuli da ima „neka naša komedija“. Dio ovih drugih ponekad budu razočarani! Sve je, kao i tu, do organizacije. Ako imaš iskusne promotere, onda je sve OK, bude puno ljudi i ako si dobar – bude odlično! Ako imaš za domaćina imaš amatera, isto može biti odlično kao nedavno u Kölnu, ali ti se može dogoditi i ‘mic drop & walkout“ koji sam jednom imao u Chicagu ili da ti na show dođe troje njih kao u Dortmundu, dan nakon Kölna.

Nastupi na engleskom su manje-više ista stvar – da li dobiješ open spot nekoj od comedy večeri u nekom prostoru koji ih povremeno ima ili je li taj prostor comedy club. U ovoj prvoj večeri ima svega, a u ovoj drugoj je uživanje za raditi, jer publika je tu zbog stand-up komedije!

 

Kakvi planovi su ti za ljeto gospodnje 2018.?

Svake godine imam isti ljetni plan: jedan ili dva festivala i – odmor! I ovako previše putujem, pa mi se nešto ne da da to radim na +30 stupnjeva! Zasad imam jedan festival, onaj četverodnevni u Banjaluci 26-30.6., a pričekat ću poziv na još jedan ako bi ga bilo. Proljetos sam bio dobio upit da pošaljem svoj nedavni nastup na engleskom za Just for Laughs festival u Montrealu. Nisam imao ništa novo snimljeno, a nisam baš imao opciju nastupa na engleskom unutar tih tjedan dana roka za poslati im, pa sam im poslao ono od prošlih par godina. Nisu mi se više javili! Valjda budu za sljedeću godinu.

Također, kolege iz Budimpešte organiziraju okupljanje komičara iz srednje i istočne Europe na trodnevne radionice, pa ću malo otići i tamo.

 

A za jesen i novu sezonu?

Čekam povratnu informaciju za još jednu turneju po Australiji i možda još par destinacija na putu do tamo i nazad. Volio bih da se to dogodi, jer je prošli puta bilo odlično! Zato sam ostalo podredio njihovom odgovoru. Tu su još neke opcije za pravu turneju od možda čak i mjesec dana – autom po EU!

Cabaret će me možda morati pričekati do iza Nove godine.

FOTO: Pedja Bajović

 

Negdje si bio spomenuo snimanje svog specijala na engleskom. Kako je došlo do toga, hoćemo li ga vidjeti na tržištu i hoće li se moći kupiti?

Uh, da… Dakle, plan je sljedeći – negdje do kraja godine, moj specijal na engleskom jeziku bi se snimao u – Prištini! Razlog je jednostavan: ovdje kod nas bi bilo dosta čudno i manje efikasno ako bih se kao „Pedja Bajović“ ukazao na engleskom jeziku i to čitavih sat i kusur! S druge strane, pitanje je gdje bih drugdje mogao okupiti tih nekih +/- 100 ljudi u prostoru koji bi bio adekvatak za dobru video produkciju. Saberi-oduzmi… Kosovo! Tamo me ne poznaju, iako sam još uvijek jedini regionalni komičar koji je tamo nastupao; dovoljno je blisko po mentalitetu i temama. Radni naslov showa je „How Yes No!?“. Ako netko ima prijedlog – otvoren sam za sugestije.

Prvo, da ga se snimi! Nakon toga ću vidjeti što s tim. Bio sam  u nekim kontaktima s Netflixom, ali oko produkcije i ponude stand-up specijala na našim jezicima i za naša tržišta plus dijasporu. Ovo ne bi bilo u toj kategoriji. Mislim da će taj moj prvi specijal na engleskom jeziku biti jedan mačić kojeg će se baciti u promotivnu vodu. A, vidio sam na internetu snimku mačke kako pliva, pa…

 

Za naš portal znaš napisati svoje doživljaje, radio si i kao novinar, pisana riječ ti nikako nije strana, imaš li u planu ikada objaviti neku knjigu, bilo o komediji ili nečemu vezanom uz nju? (podpitanje zašto?)

Ih, imam ja jako puno mnogo planova! Ipak, za provesti ih u djelo trebaju se poklopiti mnoge stvari. Ovo proljeće u Zagrebu je bilo popunjeno pisanjem. Više je to bilo prikupljenje materija i oblikovanje u nešto, a što bi to moglo biti – još ne znam što. Ideja mi je nekakva knjiga koja bi objedilina iskustva pokretanja i pregled trenutnog stanja na scenama stand-up komedije u zemljama izvan engleskog govornog područja. Radni naslov je „Second World Stand-Up“. I tu sam otvoren za sugestije.

 

Zadnjih godina izražen je veliki rast stand-up scene, kako gledaš na konkurenciju, ima li tko da bi ga izdvojio posebno?

Imenom i prezimenom: Vlatko Štampar. To što on danas postiže u Hrvatskoj je izvanredno! Godinama je gradio svoju publiku i reputaciju, a njegova kvaliteta na sceni – samo raste! Uspjeh ostalih vodećih imena, uključujući i moje,  posljedica je ili neke nasljeđene inercije ili marketinškog pumpanja.

 

Za kraj, pomalo generički, ali što bi temeljem svog iskustva savjetovao onima koji se žele baviti stand-up komedijom, nekim novim „klincima“ ?

Prvo naučite o čemu se tu doista radi! Dakle, manje ekrana na engleskom – više gledanja uživo na hrvatskom. U vrijeme kada smo mi počinjali – nismo imali tu mogućnost, nemojte propuštati tu ogromnu prednost! I naravno – redovito pratite portal StandUp.HR!

Facebook Comments

About Hrvoje Gašparević

Hrvoje Gašparević
Dobitnik je jedne prve nagrade za kratku priču ali i nekoliko pozitivnih ocjena iz zadaćnica tokom svog skromnog školovanja. U životne uspjehe, uz navedeno, ubraja i retweet Rickya Gervaisa - dva puta(!), upoznavanje s Jim Jefferiesom i onaj jedan dan kad je stvarno, hešteg majkemi, otišao na kavu i nije se napio. Stand-up prati od početka milenija i iako nereligiozan nekolicinu komičara smatra hodajućim božanstvima. Živući uzor: Jim Jefferies. R.I.P. uzor: George Carlin. Obožava: komediju Bo Burnhama i Mitch Hedberga.

Pogledajte

Pedja Bajović: Stari lisac domaće scene

    Kao i većina pionira naše comedy scene, Pedja je prestao nastupe brojati u …

X